«« ( Date ) »» // «« ( Thread ) »» // nastava - 2005

erbas

by hm
petak, 01. jul 2005 - 11:21.

je l ste znali ovo. preuzeto iz "Vremena",
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=420529
o fabrici stampanih ploca u makedoniji

Reakcija na "Evropski leteci autobus"; "Vreme" br. 755, o salonu avijacije

"Posvetili ste cetiri stranice salonu avijacije u Buržeu, gde je evropski
"erbas A380" proglašen za šampiona ovogodišnje smotre. Nadam se da ce biti
intersantno za citaoce da saznaju da bi taj avion bio mrtva grdosija od
železa da u njemu nije cela automatika ugradena na štampanim plocama koje
se izraduju u najboljoj fabrici toga tipa u Evropi sopstvenika mr dipl.
inž. Save Stankovica.

Otac Savin svojevremeno se doselio iz Surdulice u Skoplje. Sava je bio
odlican student na Elektrotehnickom fakultetu u Skoplju. Magistrirao je u
Beogradu. Ima nekoliko patenata a 1981. godine poceo je sa proizvodnjom
štampanih ploca u garaži oceve kuce. Godine 1983. mogao je da kupi jeftinu
parcelu na tridesetak kilometara od Skoplja, gde je podigao prvu zgradu u
kojoj je zapoceo da pravi ploce vrhunskog kvaliteta. Deset godina kasnije
sazidao je veliku fabriku, jer su njegove ploce kupovale najpoznatije
evropske firme. Sedamdeset odsto od njegovih štampanih ploca troše
najpoznatije kompanije sveta: BMW, Mercedes, Simens, Boš, Motorola,
Panasonik, Intel i dr. Ukupan broj potrošaca Savinih štampanih ploca je
preko 2800, gde spadaju i najpoznatiji istraživacki centri univerzitetskih
i specijalizovanih samostalnih laboratorija za automatiku. O kakvim
štampanim plocama je rec bice jasnije ako ih uporedimo sa svima nama
poznatim aparatima u kojima su cipovi povezani preko štampanih ploca. Tako
u televizoru postoji dvoslojna štampana ploca, u mobilnom telefonu
šestoslojna, a Sava pravi ploce sa 22 sloja!

Ima više razloga zašto je Sava Stankovic interesantan za javnost. Tacno pre
godinu dana dobio sam priliku da napravim intervju sa g. Stankovicem koji
je objavljen u makedonskom magazinu na srpskom jeziku "Pogled". Potom sam
pokušao da ga otkrijem i redakcijama drugih novina i televizija u Skoplju.
Jer, iako je jedan od najuglednijih ljudi medu industrijalcima u Evropi,
Americi i Japanu, u Makedoniji, cak ni predsednik opštine kojoj pripada ova
fabrika nikada ga nije posetio.

Kod Stankovica je neprestano otvoren konkurs za zapošljavanje inženjera.
Nije mu lako da nade dobre inženjere, jer osim što treba da su dobri kao
strucnjaci, moraju biti i disciplinovani u svemu. U krugu fabrike zeleni se
trava prošarana cvecem, gde zaposleni mogu da šetaju ili odmaraju sedeci na
lepim klupama pokrivenim nadstrešnicom, no ne i da puše. Da se dode do ove
fabrike treba da se vozite izlokanim putevima i prodete kroz nekoliko sela,
zbog cega mu kooperant iz Italije rece: "Vaša fabrika je katedrala u
pustinji." Nažalost, ta pustinja doseže do Bora, Kragujevca, pa i Beograda. "

Velimir Cvejic, elektronskom poštom